Narodni poslanik Enis Imamović je na današnjem zasjedanju Skupštine Srbije, kada se obilježavaju 23. godine zločina u Sjeverinu zatražio od Premijera Vučića i Ministra pravde odgovor - zašto i nakon 23 godine od otmice, mučenja i strijeljanja građana Srbije bošnjačke nacionalnosti iz Sjeverina, država Srbija ih još uvijek nije priznala kao civilne žrtava rata?
Imamović je podsjetio da je na današnji dan, 22. oktobra 1992. godine, 16 građana ove države Bošnjačke nacionalnosti iz Sjeverina oteto, mučeno i svirepo ubijeno samo zato što su bili Bošnjaci.
“Njih su iz autobusa na redovnoj liniji Rudo–Priboj, na mostu preko Lima u mestu Mioče, zaustavili pripadnici jedinice „Osvetniciˮ pod komandom Milana Lukica i nakon legitimisanja svih putnika, izdvojili su i izveli samo Bošnjake – 15 muškaraca i jednu ženu. Kamionom su ih odvezli u pravcu Višegrada, do motela „Vilina vlasˮ gdje su ih pretresli, surovo pretukli i potom strijeljali na obali rijeke Drine”, rekao je Imamović.
On je dodao da su noć prije ovog zločina, nepoznati počinioci iz Sjeverina oteli Sabahudina Ćatovića, inače brata jednog od otetih iz autobusa, a o čijoj se sudbini takođe ništa ne zna. Do danas su, naglasio je on, pronađeni jedino posmrtni ostaci Medredina Hodžića u jezeru Perućac 2010. godine, dok se za tijelima ostalih još uvijek traga.
“Pored žrtava otmice u Sjeverinu, tu su i žrtve otmice iz voza u Štrpcima, žrtve granatiranja sela Kukurovići u Priboju od strane Užičkog korpusa i drugi, a svi oni su bili građani ove države, Bošnjaci”, ukazao je Imamović i upitao premijera Vučića - zašto je ova Vlada na čijem je on čelu zaustavila Program održivog povratka prognanih Bošnjaka u opštini Priboj?
Imamović je u svojstvu legitimnog bošnjačkog predstavnika u Parlamentu Srbije javno zapitao “zašto država Srbija krši međunarodno pravo odbijanjem da prizna da su ove žrtve nevino stradali civili”, te napomenuo da su članovi porodica ovih žrtava pokrenuli upravne postupke za sticanje statusa člana porodice civilne žrtve rata, ali su svi njihovi zahtevi su odbijeni.
Govoreći dalje na ovu temu, Imamović je podsjetio da su porodice žrtava 2007. godine podnijele tužbu za naknadu štete protiv Republike Srbije, zbog njene logističke i finansijske podrške vojnim i paravojnim jedinicama bosanskih Srba, kao i zbog propusta državnih organa da zaštite svoje građane na državnoj granici koju su prešli. On je ukazao da i pored činjenice da je Ustavni sud utvrdio da je u ovom sudjenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, proces do danas nije okončan, a predmet se u ovom trenutku nalazi pred Vrhovnim kasacionim sudom.
“Ovakvo ponašanje države i njenih sudova prema nestalim i ubijenim Bošnjacima, te njihovim porodicama su vrlo teške i ozbiljne poruke za čitav Bošnjacki narod u Srbiji”, ocijenio je Imamović i dodao da su nadležni organi UN-a ukazali na prepreke na polju raparacija za otete i ubijene od strane Srbije i povredama ljudskih prava, kao i primjedbama koje je u svom izvještaju iznio Komesar za ljudska prava Savjeta Evrope.
Imamović je ocjenio da Premijer Aleksandar Vučić u svom novom ruhu govori novinarima kako želi dobre odnose sa Bošnjacima, međutim istina je da ni on lično niti bilo koja državna institucija u Srbiji nisu uradili ništa konkretno za nestale i ubijene Bošnjake sa teritorije Sandžaka.
On je na kraju svog izlaganja zapitao - Kada će umjesto praznih izjava u medijima, Vlada uraditi nešto konkretno po pitanju nestalih i ubijenih Bošnjaka Sandžaka iz devedesetih I šta je to što će preduzeti po tom pitanju, i u kojem roku?
Poslanik SDA Sandžaka je pročitao i imena 16 Bošnjaka iz Sjeverina koji su oteti, mučeni i svirepo ubijeni pre 23 godine.
Mehmed Šebo, Medredin Hodžić, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Idriz Gibović, Ramahudin Ćatović i Mevlida Koldžić (rođ. Hodžić).